Čaršija i hlad platana bili su mjesto svakodnevnih susreta, kupovine u trgovinama i korištenja zanatskih usluga. Ponedjeljak je bio pun naroda, igralo se kolo i bio je pijačni dan. Dolazio je narod iz Vagana, Sokolina, Vrbanjaca, Zabrđa i drugih. Na platou su gostovali cirkusi, a kasnije je napravljena tržnica.
Na fotografiji, koja je nastala možda krajem šezdesetih godina, sasvim desno je Dedo Nušinović, do njega Sabahudin Bili Kurjak, a iznad Munib Tatar.
Silazeći niz stepenice od Opštine, s desne strane tih godina bila je fotografska radnja Leonida Šugića Brace, zatim brijačnica u kojoj je radio Bekir Imamović. Niže niz stepenice bila je porodična pekarska radnja Ante Juričevića. Njegov brat Zvonko Juričević Rora bio je veliki entuzijasta i dugogodišnji funkcioner FK Mladost.
Još niže niz stepenice nalazila se slastičarna Muharemi iz Gostivara, zatim pekara Ibrahima Tatara, brijačnica Enesa Dizdara, prodavnica voća i povrća Ćerima Salčinovića, a kasnije je tu bila krojačka radnja Rade Lukića.
Osman Tatar imao je mesarsku radnju i pečenjaru, kasnije se tu nalazila fotografska radnja Ante Milišića, potom prostorije IZ Kotor Varoš, pa radionica Abdulaha Dizdara koji je pravio šporete i fijakere. Na kraju je bila trgovina Uzor, koja je jednom izgorjela u požaru, a u njoj je radila Božica.
Kada je Vrbanja bila plitka, prelazilo se preko nje, a zimi je znala biti potpuno prekrivena ledom. To je bila prečica iz Kotora za Čaršiju i školu.
Možda je nešto ispušteno ili pogrešno napisano, ali vrijeme učini svoje i tekst treba dopuniti, kao i imena na fotografiji.(Naš Kotor Varoš)