Kneževo : Otkrili smo čudo

Uvijek smo izbjegavali putovanja preko Vlašića. Pričali su nam da je cesta krivudava i teška, asfalt loš i neravan, kanjon Ugra opasan i nepredvidiv. Tako bismo uvijek put od Sarajeva ka Banjaluci savladali prolazeći kroz Donji Vakuf i Jajce. Jedan takav povratak iznenadio nas je kilometarskom kolonom vozila negdje u Crnoj Rijeci pa smo ukazali priliku i ovom vlašićkom ogranku puta između dva najveća grada u Bosni i Hercegovini. Pokušali smo, svidjelo nam se pa smo odlučili vratiti se i provesti jedan dan u kneževskom kraju.

Gradić visoko u planini nekoć je nosio ime Skender Vakuf. Po tom imenu i danas ga mnogi poznaju i vole. Učinilo nam se zgodno da mu se zaputimo u kasno proljeće jer tada su vlašićke šume najmirisnije i čitav kraj je presvučen u najljepše boje neodoljive prirode. Poznatim putem do Travnika, dalje kroz Turbe i uspon na planinu. Pedesetak kilometara vožnje kroz mahom nenaseljene predjele do kanjona Ugra i dalje prema gradu. Upoznat ćemo ga poslije – prije samog ulaza skrećemo desno i ponovo se penjemo.

Pripremajući se za cjelodnevno druženje s Kneževom, pronašli smo bezbroj sjajnih informacija. Putovanja u nepoznata mjesta uvijek dobro pripremimo kako nam nešto ne bi promaklo. Moramo tako: Googleove mape u Bosni i Hercegovini često prevare neupućene avanturiste. Zaobilazimo grad i vozimo se prema kneževskom ski liftu. Malen je, a u ovo proljetno vrijeme jedva ga prepoznajemo. Staze su mu obrasle u travu, a zimi je, govore nam mještani okolnih sela, omiljeno okupljalište ovdašnjih ljubitelja skijanja.

Strme gradske ulice

Lokacija je idealna i premda još pomalo u sjeni poznatijih vlašićih staza, ovaj ski lift uskoro bi ih sve mogao pobijediti – rijetka su mjesta gdje se snijeg zadržava tako dugo. U nastavku našeg putovanja primijetit ćemo kako cijelo područje preklinje za ulaganjima uz koja bi i ove staze iskoristile potencijal. Kneževo je stvoreno za zimski turizam.

U blizini skijališta je selo Grabovica, a mi se vraćamo prema gradu. Nekoliko fotografija panorame kojom dominiraju crveni krovovi malene čaršije. Glavnom gradskom cestom redom upoznajemo zgradu policije, općine i crkve.

Okolina Kneževa, FOTO: Bosnopis
Okolina Kneževa, FOTO: Bosnopis

Crkva Rođenja Presvete Bogorodice centralni je gradski, pravoslavni hram. Zauzima prostran plato na desnoj strani puta prema Banjaluci. Upoznajemo je. Lijepa je. Kao da se krije u krošnjama drveća. U nastavku današnje avanture upoznat ćemo svu raskoš crkava kneževskog kraja.

Od hrama se uskim sokacima spuštamo u donji dio grada. Čudan je raspored, sve važnije zgrade su na brdu, spuštamo se do redova kuća i rijetkih zgrada. Prolaznicima uzvraćamo osmijehe. Čini nam se da na novake nisu navikli pa smo im zanimljivi. Pitamo ih gdje je džamija. Pokazuju nam. Ulica nosi ime Hasana Kikića, a na njenom križanju s ulicom Vahide Maglajlić, nekoć su se nalazile dvije džamije. Vidimo jednu. Dokumenti kažu da je sagrađena 1973, a obnovljena 2007. godine. Visoka, bijela munara dominira mahalom koju je nekad krasila i stara, Skender – dedina džamija sagrađena 1643. godine. Ona čeka bolje dane.

Gradske ulice, FOTO: Bosnopis
Gradske ulice, FOTO: Bosnopis

Opustjelim uličicama koje na dijelovima potpuno prekrivaju završeci izlistalih grana, penjemo se na polaznu stanicu. Pored nas prolaze rijetka vozila – skoro sva sa slovenačkim tablicama. Celje, Ljubljana, Koper, Maribor. Kao da smo greškom promašili Vlašić i završili na Krajnjoj Gori. Jasno nam je, u nedostatku opcija, ljudi iz ovog kraja često posao i sreću traže negdje drugo, ali se uvijek vraćaju ovdje. Jer kuća je, ipak, samo jedna.

Prekrasne crkve brvnare

Vozimo se kratko prema Banjaluci pa putem za Kotor Varoš. U selu Živinice je lijepa, kamena crkva, a pola sata dalje u selu Javorani, pronalazimo jedan od najljepših pravoslavnih hramova koje smo vidjeli u Bosni i Hercegovini. Prekrasna brvnara na ovom je mjestu skoro tri stotine godina. Prolazile su ovuda neprijateljske vojske, rigale su prema ovoj ljepotici vatru velike vojskovođe, ali je ona sve to preživjela skačući, kako narod vjeruje, s brda na brdo, stoljećima. Snimamo je, i sa zemlje i odozgo. Ukrašavaju je bogate krošnje drveća. Na ulazu je cvijeće, a na zidovima bogatstvo ukrasa. Pored je nova, velika, kamena crkva.

Ispred je zvonik. Ljudi nema, debela tišina nas odmara. Beskrajna šumovita prostranstva okružuju Javorane. Vraćamo se istom, uskom cestom koja nas je ovdje i dovela. Nazad na put od Banjaluke ka Kneževu. Na tom putu, u selu Šolaji, je malena nekropola stećaka. Ljudi je, dakle, u ovim krajevima bilo i prije petsto, šesto, sedamsto godina.

Koji kilometar prije samog grada, skrećemo ka selu Živinice gdje smo već bili. Iz ovog sela put nas označenom, planinarskom stazom vodi do Vilenskih vrela. Dobrih sat vremena pješačenja i dolazak do jednog od najljepših predjela koje ćete u cijeloj našoj zemlji uspjeti pronaći. Kakva ljepota! Magija! Čudo!

A sve to prati sjajna ekipa planinara iz Kneževa koje vodi Dragan Đurašinović kojeg, evo, bez ustezanja proglašavamo najboljim vodičem svih vremena. : ) Za fotografski doživljaj zadužena je Anđela Budić. Bolju ekipu nismo mogli ni nacrtati. Ovi divni ljudi pažljivo nas vode kroz gudure kneževske prirode, a u našim pitanjima uživaju jednako kao što i mi uživamo u njihovim odgovorima. Spremni su i upućeni. Jednom je neko rekao da su planinari najbolji ljudi na planet i mi se s tom ozbiljnom konstatacijom ovom prilikom želimo složiti. 

Domaćini nam pojašnjavaju da je ovo samo dio ljepote kneževskog kraja – na drugoj strani, od Korićana, put vodi do vodopada rječice Ilomske. A tek tamo upoznat ćemo prava vodena čuda – vodopade, tu kod ušća u Ugar. Buka vode koja se obrušava – poput najljepše kompozicije nekog čuvenog simfonijskog orkestra. Nismo umjetnici, a da jesmo, sigurno bismo ovdje napravili nekakvo remek djelo. Kasno je popodne i sunce je već skoro zagrebalo vrhove drveća daleko na zapadu. Vrijeme je da se krene.

Bije nas nekakva čudna grižnja savjesti. Kao da smo samo zakačili djelić ove nestvarne ljepote, kao da smo nekom nešto ostali dužni i kao da se moramo i to što prije, vratiti i završiti posao. Ispraviti nepravdu i do kraja upoznati Cvrcku, Ilomsku, pećine i brzace šuma koje okružuju Kneževo. Jedan dan nam, ipak, nije bio dovoljan.

Kneževo kroz brojeve

Bosna i Hercegovina, Republika Srpska
Udaljenost od većih gradova: Banjaluka 50 km, 50 km, 143 km, Mostar 196 km, 104 km, Tuzla 157 km
Površina općine: 332.9 km2
Stanovništvo: (2013): 10.428 (općina), 3.958 (grad)
Rijeke: Ilomska, Cvrcka, Ugar, Ponir, Vukača, Međurača, Pljačkovac, Ugrić
Planine: Vlašić, Čemernica

Savjeti

Do Kneževa se stiže iz tri pravca: travničkog, banjalučkog i kotorvaroškog. Put vodi kroz duboke šume i strme kanjone. Maleni gradić okružen je prekrasnom prirodom kojom dominiraju čiste vode. One se u stropoštaju u nekim od najljepših vodopada koje u Bosni i Hercegovini možete vidjeti. Riječice su idealne za ribolov, a cijela opština za beskrajne šetnje obilježenim planinskim stazama. Okolina Kneževa pravi je raj za ljubitelje brdskog bicikizma. Preporuka je da se ovaj kraj posjećuje od sredine proljeća do sredine jeseni zbog ljepote prirode premda ni zimske ture s lokalnim planinarskim društvom mogu biti izazov za ljubitelje adrenalina.

(bosnopis.ba)