Petar Jokanović jedini stranac u islandskoj prvoj ligi za rukometaše: Sreću pronašao u zemlji čuda

BANЈALUKA - Malo je zemalja na svijetu, možda čak nijedna koja je toliko rukometna kao što je Island. Počevši od dječice koja su tek učvrstila korake, pa do sijedih i proćelavih glava, bukvalno svi žitelji zemlje od 300 i kusur hiljada stanovnika obožavaju ovaj sport koji im je kroz istoriju donio mnogo radosti.

E sada, kada odete u takvo okruženje i budete proglašeni najboljim golmanom sezone sigurno je da mnogo vrijedite. Upravo u tome uživa Petar Jokanović, momak iz Kotor Varoša, koji je prvu loptu odbranio u lokalnoj Mladosti, a sada čuva mrežu jednog od najboljih klubova države čuvene po proizvodnji ribe, IBV Vestmaneje. Iako tek ulazi u najbolje golmanske godine Jokanović je već mnogo toga preturio preko glave, spoznao koliko je težak rukometni hljeb, a sreću je pronašao 3.500 kilometara daleko od kuće.

- Ono što proživljavam prethodnih šest mjeseci je stvarno nešto čemu sam se najmanje nadao. Priznajem da sam bio malo skeptičan, ali su ispali fer jer su me pred potpisivanje ugovora zvali da dođem pet, šest dana da vidim da li ću moći da se priviknem. Ljetos kada sam došao bili su ti dugi dani, sada su polarne noći, sunce izlazi oko 11.30, a zalazi oko 15.30. Uglavnom je sumrak, ne vidi se najbolje, a nije ni noć, ali to njima ne smeta. I ja sam se navikao poslije određenog vremena iako sam na početku morao da spuštam roletne kako bih zaspao. Sada je sve u redu, posebno jer sam naišao na ljude koji su me prihvatili kao svog iako sam, vjerovali ili ne, jedini stranac u prvoj islandskoj ligi - počeo je priču Jokanović.

Ostrvce Vestmaneja ovdašnjoj javnosti poznato je od prije nekoliko godina kada su fudbaleri Crvene zvezde igrali protiv istoimenog kluba. Ipak, najvažnija sporedna stvar na svijetu je u drugom planu jer oko 5.000 žitelja jedva čeka utakmicu rukometaša.

- Kada smo domaćini vrijeme u gradu bukvalno staje. Svi se presele u dvoranu, pa nerijetko imamo podršku oko 2.500 navijača što bi značilo da nas bodri polovina stanovnika. Mislim da tako nešto ne može da se doživi nigdje na svijetu. Moj klub je prije dvije sezone osvojio sve trofeje i ove smo proglašeni za jednog od dva favorita, ali smo imali malo pehova u prvom dijelu sezone. Nekoliko povreda dovelo je do neplaniranih kikseva, ali smo se pribrali u finišu i napravili dobru seriju, u drugom dijelu sigurno će biti mnogo bolje jer smo stvarno dobar tim. Imamo tri momka koji su igrali u Bundesligi, nekoliko reprezentativaca... Najvažnije je da budemo među četiri ekipe kako bismo imali dobru poziciju pred plej-of - rekao je Jokanović.

Koliko se teško prilagoditi velegradu, toliko je teško doći iz potpuno druge kulture u malo mjesto gdje se praktično svi međusobno poznaju. Sjevernjake bije glas da su prilično hladni i rezervisani, ali je i to malo drugačije na ovom primjeru.

- Vestmaneja je bukvalno velika porodica. Jako su međusobno vezani, nisu baš otvoreni prema strancima i turistima, pomalo su začaureni, ali za onog koga prihvate spremni su da daju sve. Na sreću mene su prihvatili od prvog dana. Ako imam bilo kakav problem, priskoče u pomoć. Nekoliko puta smo išli i na ručak, dok je odlazak u pab po završetku utakmice tradicija kome nikom ne pada na pamet da je ruši - rekao je Jokanović.

Ono što ga je posebno fasciniralo jeste način i organizacija rada.

- Djeca od četiri godine uključuju se u sportske sekcije, zato nije ni čudo što su uspješni iako imaju vrlo malu bazu. Ja tri puta sedmično radim sa klincima od četiri do deset godina u školi. Ne opterećujemo ih mnogo rukometom, bitno je da se igraju na pravi način, a treneri vrlo brzo prepoznaju ko je talenat. Onda najbolje odvajaju u posebnu sekciju i usmjeravaju ka rukometu. Rezultati pokazuju da rijetko kada griješe - objašnjava naš sagovornik.

Island je zemlja čuda prirode. Gejziri, vodopadi, vulkani su na svakom koraku, a sve što vidite na jednom ostrvu vrlo teško je uočiti na drugom mjestu.

- Bukvalno čudo. Nisam imao vremena da upoznam zemlju koliko bih volio, jer do Rejkjavika imam dva časa vožnje trajektom pa automobilom. Ipak, imao sam sreću da vidim auroru borealis, to je nešto neopisivo, nešto što se pamti. Takođe vjetar je snažan, ponekad duva i do 200 kilometara na čas, ali nikada nisam vidio otkrivenu kuću ili oštećen objekat. Klima je prilično surova, ali su se potrudili da iskoriste sve što im je priroda dala. Tako gejzire i izvore tople vode koriste za grijanje koje je besplatno, a ispod puteva imaju toplovode, tako da je asfalt uvijek suv - rekao je Jokanović.

Cijene su za naše uslove prilično visoke, ali za stanovništvo Islanda i nisu s obzirom na visok standard.

- Mislim da je minimalna plata 2.000 evra kada pretvorimo njihove krune u evropske novčanice, pa onda litar goriva po cijeni od 1,5 evra ispadne jeftin. Ni prodavnice nisu preskupe, za razliku od restorana. Ručak za dvije osobe nemoguće je platiti manje od 70 evra - zaključio je Jokanović.

Momak iz Kotor Varoša osim što je igrao u klubovima iz BiH branio je u Rumuniji i Luksemburgu, a nada se da će jednog dana doći vrijeme da se oproba u njemačkoj Bundesligi.

- Gledajući iz ove perspektive napravio sam grešku odlaskom u Luksemburg jer sam stagnirao kao igrač. Island mi je došao kao preporučen. Mnogo sam napredovao, struka je odlična, tako da sam već imao nekih ponuda iz jačih liga. Imam ugovor na godinu plus godinu, oni su voljni da već sada produžimo saradnju, ali ću da sačekam. Ko zna, možda stigne poziv iz Bundeslige, nikada ne znate šta nosi sljedeći dan. Da mi je neko prije samo dvije, tri godine pričao da ću završiti na Islandu teško da bih mu povjerovao - zaključio je Jokanović.

Akine knjige

Iako nema priliku da se druži sa ljudima iz regiona, Jokanović je već prvog dana našao knjige sa naših prostora. I to čuvenog golmana Abasa Arslanagića, koji ga je svojevremeno doveo u Borac iz Kotor Varoša.

- Trener golmana Sigmad Oskarson, inače bivši reprezentativac, ima sve knjige čuvenog profesora. Odmah mi ga je pomenuo i pokazao literaturu. Neobično cijeni našu školu. I glavni trener Erlingur Ričardson, koji je sa Fukse Berlinom bilježio sjajne rezultate, pričao mi je da nikada nije trenirao boljeg igrača od Petra Nenadića. Sjajan je stručnjak, vrlo smiren i odmjeren - rekao je Jokanović.

Hvala Porobiću

Dobro je poznato da osim talenta za dobru karijeru morate da imate i sreće.

- Meni se poklopilo da sasvim slučajno uđem u reprezentaciju BiH. Benjamin Burić i Nebojša Grahovac nisu mogli da stignu na okupljanje pa kako sam u to vrijeme branio u Bosni, pomoćnik selektora Dragana Markovića, Zuhdija Korkarić me je poveo na okupljanje kako bi moli normalno da treniramo. Desilo mi se da taj dan odradim ponajbolji trening, a onda mi je Marković rekao da dođem i sutra. Slično mi je bilo i kada sam u dresu Borca protiv Vesprema branio dobro. Prišao mi je trener golmana Vesprema Haris Porobić, čestitao i rekao mi da će mi pomoći. Nije prošlo ni 15 dana, pozvao me je i pitao da li bih prešao u Rumuniju. Kada sam čuo uslove nisam mogao da odbijem. Haris mi je i dan danas mentor i prijatelj, baš kao i Mario Blažević od kojeg sam sve naučio - rekao je Jokanović.