Čedo Tepić : Vukane neka tvoja duša počiva u blagim nebeskim visinama

 
„Čašu meda još niko ne popi što je čašom žuči ne zagrči,
čaša žuči ište čašu meda, smiješane najlakše se piju.»
P.P. NJegoš

I u ovoj godini kao i u svakoj dosada od kako čovjek postoji biće i radosti i tuge; i bogatstva i neimaštine; i zdravlja i bolesti; i rađanja i umiranja...
Tačno prvog januara ove 2019. godine na groblju u Tovladićima zauvijek smo se oprostili od Vukana Bijelića. Vukan Bijelić nas je prerano napustio i znam da ovdje riječi ne pomažu mnogo, ali o dobrom, vrijednom čovjeku, čovjeku plemenitog karaktera i srca mora nešto da se prozbori! Diplomirao je 2011. godine na Filozofskom fakultetu univerziteta u Banjaluci a jedno vrijeme je bio i direktor Narodne biblioteke u Kotor Varošu. Kad nas zauvijek napuste pojedini ljudi onda tek shvatimo koliko je bilo dobro što smo ih imali za prijatelje i saradnike. Odlaskom takvih ljudi kao da nam se zauvijek otrgne i nestane komad neba iznad nas. I život nam nekako postaje nesigurniji!
Dragi prijatelju Vukane neka tvoja duša počiva u blagim nebeskim visinama a svaki povjetarac sa uzvisina tvog zavičaja gdje vječno počivaš, i koji se spusti do nas ovdje podsjetiće me na tebe i vjerovaću da si još uvijek među nama!

Čedo Tepić