Djeca sa sela daleko od vrtića, pedijatra, kursa stranih jezika…

Dok djeca u gradovima, pogotovo ako žive u porodicama koje nisu siromašne, imaju na raspolaganju vrtiće, igraonice, zabavišta, te široku lepezu mogućnosti da uče muziku, strane jezike ili da treniraju neki sport, djeci sa sela sve to je nedostupno.

 

Upozoravaju na to zaštitnici dječjih prava i ističu da je to posljedica neplanskog i neravnomernog razvoja Republike Srpske.

– Djeca koja ne žive u gradovima morala bi da imaju potpuno jednak pristup svim onim pravima koja imaju i djeca iz gradova, ali kod nas to nije slučaj ni kad je obrazovanje u pitanju, a ni zdravstvena zaštita, kultura i sport – upozorava Aleksandra Štrbac iz banjalučke NVO “Zdravo da ste”.

Dodaje da je masovna seoba porodica iz sela u gradove u velikoj mjeri motivisana potrebom porodica da obezbijede bolje uslove za svoju djecu, ali da se time postižu i kontraefekti.

 

– Mnoge porodice se preseljenjem u grad dovode u lošije ekonomsko stanje, sela sa svim razvojim potencijalima koje imaju gase se i umiru, a problem se produbljuje – zaključuje ona.

Štrbac podsjeća i na značaj neformalnog obrazovanja, kroz škole i kurseve stranih jezika, informatičkih i drugih vještina, danas neophodnih za funkcionalnu pismenost, jer “obrazovanje već odavno nije samo školovanje”.

– Kod nas je neformalno obrazovanje uglavnom komercijalizovano i time je privilegija porodica koje to mogu da priušte svojoj djeci – kaže Aleksandra Štrbac, dodajući da su djeca koja žive u selima naročito daleko od takvih mogućnosti.